Showing posts with label superheroj. Show all posts
Showing posts with label superheroj. Show all posts

Sunday, November 03, 2013

Kick Ass 2



Veliki sam fan Milarovog stripa, takođe i prvog dela filma. Kick Ass 2 nije na tom nivou, ali ima nešto gikovsko u sebi što ti namakne osmeh na lice, pa čak i kad nema veze sa samom pričom (poput I hate reboots majice), tako da je film daleko od gubljenja vremena. Ali da je mogao biti mnogo bolji, mogao je.

Saturday, August 24, 2013

Vulverin



Vulverina sam kao i Man of Steel takođe gledao u 3D i mada je premisa obećavala, pa i sam početak, film je ispao krajnje glup i još jednom smo ostali bez dobrog filma o našem omiljenom superheroju, a sad to verovatno znači da ga nikad više nećemo ni dobiti.


Man of Steel



Man of Steel sam gledao u 3D i opet mi je bio jaaako dosadan. Tri sata tuče i tuče i tuče, bezveznog kastinga i svih gluposti koje možete da zamislite. Ne znam šta sam uopšte u očekivao.

Wednesday, July 03, 2013

Iron Man 3



Šejn Blek je čovek o kojem ne treba posebno pričati i u Iron Manu 3 je pokazao da i dalje nije za bacanje. Dobar pripovedač ume da piše sve. Tako je Iron Man 3 jako zabavan, uzbudljiv superherojski film koji stoji rame uz rame sa Osvetnicima.

Friday, April 27, 2012

Chronicle


Čini se da nam danas najbolji superherojski filmovi dolaze ne iz adaptacija stripova, već iz originalnih scenarija. Takav je slučaj bio sa odličnom serijom Misfits, takav je slučaj i sa Chronicle.

Chronicle na jedan svež i originalan način prati matricu origin priče o rađanju superheroja i superzlikovaca.

Srednja škola, neprihvatanje, pronalaženje čudnog artifakta. A sve je snimljeno kao i domaći Klip iz ruke, kamerom koju neki od junaka neprestano drži uključenu. I to je možda i jedina mana filma – pomalo je to veštački i bez prave potrebe (iako se vidi motiv).

Wednesday, February 15, 2012

Mark Vejd: Irredeemable


Odmah da kažem da mi Mark Vejd nije omiljeni scenarista, naprotiv. No, kad je nakon savršenog rana koji su na Daredevilu imali Bendis i Brubejker, doneo takvu svežinu koju odavno nisam video, morao sam da dam šansu Irredeemable koji već neko vreme jako jako hvale.

Priča je o superheroju koji je po mnogo čemu zasnovan na Supermenu i koji jednog dana postane superzlikovac.

Hm, ideja je tako dobra a opet tako jednostavna da vam nije jasno kako se toga niko nije ranije setio?

Vejd pripoveda samouvereno i jako kompresovano, bira dobar način da nam prezentuje ono što je bilo i što je sad. Svaka epizoda u prvom trejdu data je iz vizure jednog od Plutonijumovih bivših saboraca koji sad gledaju kako da sačuvaju živu glavu i kako da sačuvaju ostatak sveta od gneva nekadašnjeg superheroja.

Naravno, čim se neko odluči za napred-nazad naraciju, ne možemo da ne pomenemo Lost. A čini se da ta serija ima sve više uticaja na strip, što ni malo ne čudi. Uticaj je više nego očigledan, recimo, u Spenserovom Morning Glories, o kom sam već pisao, ali je primetan i u Irredeemable.

No, uticaj Losta ne vidi se samo u izlomljenoj naraciji, već i u doziranju informacija, koje je ta serija dovela do savršenstva i logično je što svako zdravog razuma, ko je pri tom i pisac, želi da se pozabavi tom veštinom koja je naročito zgodna za forme u nastavcima.

U prve četiri epizode, koliko ima prvi trejd, nećemo saznati previše o Plutonijumu, niti o pravom razlogu njegovog revolta, ali saznaćemo dovoljno da želimo još. A Vejdu ne nedostaje ideja za kreativne smrti koje Plutonijum seje. Tako će on u nekom momentu odleteti u svemir i gađati zemlju meteorima!?

A, šta kažete?

Jasno se vidi da Vejd ne želi nikoga da štedi i da ne želi da kupuje vreme, tako on uvede likove koji deluju kao da će se pojavljivati još mnogo mnogo puta, ali oni recimo stradaju već na sledećoj strani!

Jedine zamerke idu na crtež koji nije loš, ali je mogao biti bolji i to što u trejdu ima samo četiri epizode. No, kupujemo kvalitet, a ne kvantitet. A Mark Vejd nam je to u Irredeemable dao.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...