Wednesday, December 08, 2010

Francuska škola: ANIMAL'Z (Enki Bilal)

          Postapokalipsa ne bi trebalo da postoji. Zapravo, mogla bi da postoji, ali bez ljudi. Možda neki parčići zemlje koji lutaju univerzumom. Pa čak i da planeta ostane u jednom komadu, barem ne bi trebalo da više bude ljudi. Recimo.
            No, razrušeni svet u kom se preživeli motaju tu i tamo i pokušavaju da opstanu bar još koji dan, stara je tema, a čini se da je poslednjih godina sve aktuelnija (čudo). Naravno, nisu sva dela ovog podžanra podjednako uspešna, ali na svakih nekoliko promašaja, dođe poneki biser. Kao što je Put Kormaka Makartija u prozi ili istoimena adaptacija u filmu.
            Ili Animal’z Enkija Bilala u stripu.
            Bilal nije stran Srbima, pogotovo što je ovde i rođen pod imenom Enes Bilalović. A nije se bavio samo stripom jer kako kaže, kad ga smore stripovi, on ode pa pravi filmove. Tako da je mnogima možda poznatiji po filmu Immortal, nego po stripu. No, šta da se radi.
            Zahvaljujući Veselom četvrtku koji je za domaću publiku objavio ovaj Bilalov album i svima nama nepismenim za francuski jezik – a verujem da nas ima – omogućio da pratimo savremeno stvaralaštvo ovog autora.
            Za nekoga ko se već dugo hrani američkim stripom, može biti čudno da isti čovek i piše i crta stripove, pa ih još crta pastelom, ali za Francusku to nije ništa novo ni nepoznato. Bilalov strip je jedna ekonomična priča u svetu na vodi – brodovima – sa mutiranim ljudima, ljudima ukrštenim sa ribama i plivajućim sisarima. Priča o svetu gde teško da se nekome može verovati ili gde veća riba, ehm, jede manju. Ono što ovom stripu daje još bizarniju notu je to što u tom opštem rasulu ljudi jedni drugima persiraju. Da, da, persiraju. I za one koji su i dalje skeptični da se još kaže – proverio sam – tako je i u originalu, kažu oni koji se razumeju u francuski.
            Zamislite sad taj svet gde se leđa ne okreću nepoznatima, a bogami ni poznatima, a svi su besprekornih manira. Neki straaaašan svet. Dalje od mene. Pu, pu.
            Kao što nas je francuski strip već naučio i navikao, na malo strana dobija se mnogo toga. Najpre, fenomenalan crtež. Ili, tačnije, slike. Jer Bilalovi kadrovi opušteno mogu da se iskroje sa stranica, uvećaju i kače po zidovima. I čak će i vaši prijatelji krajnje skeptični prema stripu da vam kažu: lepa slika.
            Takav je Bilal.
            Svet koji je stvorio u Animal’z počiva na osnovama koje nas je pop kultura postapokalipse naučila da očekujemo, ali ima dovoljno motiva i originalnosti da ga ne pobrkamo sa još nekom od silnih franšiza. Plus, iako smo na malo strana dobili ukusan obrok, Bilal nas tera da nezahvalno poput Olivera Tvista tražimo repete. A znajući da je Bilal sigurno mekša srca nego što su to bili Dikensovi kuvari, verujem da će nam izaći u susret. Dakle, repete.

1 comment:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...