Tuesday, November 29, 2011

Indijanci i kriminalci


Ako je neko uopšte sumnjao da Džejson Eron neće istrajati u pisanju ovog epa, sada je konačno vreme da se predomisli. Novi trejd to potvrđuje. Scalped je najbolji strip koji trenutno izlazi i koliko god mi je drago što se uskoro završava, odnosno što neće trajati do u nedogled, toliko mi je krivo što ne znam da li će se naći nešto dovoljno dobro da ga zameni. Čitajte i uživajte.

Wednesday, November 16, 2011

Radioaktivni pauk

Piter Parker: Jao, što je lep pauk.
Meri Džejn: Malo je čudan.
Piter Parker: Kako to misliš, čudan?
Meri Džejn: Pa, nekako je veliki.
Piter Parker: O čemu pričaš? Šta ti uopšte znaš o paucima?
Meri Džejn: Samo kažem. Ne! Ne prilazi mu! Ne diraj ga. Piteru! Šta se ovo dešava? O bože!
Piter Parker: ...
Meri Džejn: Nešto nije u redu sa paukom. Taj pauk... izgleda da je... da je radioaktivan? O bože, nije te valjda ujeo?
Piter Parker: ...
Meri Džejn: Valjda se ništa neće desiti, a?
Piter Parker: Osećam kao da... Kao da je...
Meri Džejn: Reci mi da se ništa neće desiti!

Monday, November 14, 2011

Potpisao sam ugovor za novi roman


Roman se zove Talog. Izdavač je Booking. Knjiga će se pojaviti početkom nove godine, znači uskoro. Sve informacije, odlomke, korice, kačiću ovde na blogu. Zato svratite kad imate vremena i saznaćete sve što vas zanima.

Čast mi je što će moj novi roman izaći iste godine kad i novi romani Vorena Elisa, Nika Harkaveja i Džastina Kronina.

Srećna nam nova godina.

Friday, November 11, 2011

Piton


Urbana legenda. Naravno, istinita. Moj drugar je čuo od svog drugara, koji je čuo od svog drugara, koji je...

Devojka kupi pitona. Zgodna živuljka. Tiha je, ne preskače ogradu, ne nosi papuče komšijama, ne ujeda komšijsku decu. Možeš da je imaš čitav život a da niko ne zna da je imaš, osim ako se ne hvališ kad god ti neko pozvoni na vrata.

Posle nekog vremena, ta devojka počne da primećuje nešto neobično. Kad god se probudi, piton leži pored nje, maksimalno istegnut i ukočen.

Naravno, zabrine se i ode kod veterinara. Čim je čuo o čemu se radi, doktor za životinje se uozbilji.

„Pod hitno da se otarasiš toga“, kaže on.

„Ali, zašto?“

Veterinar zavrti glavom. „Počeo je da premerava da l’ može da te pojede.“

Wednesday, November 09, 2011

Marko Stojanović: Beskrvni


NE VOLIM DA LIŽEM KRV SA PODA
Tekst je izvorno objavljen u časopisu Gradina 42-43
            Pitanje staro koliko i „šta je starije kokoška ili jaje“: šta je teže pisati, kratku ili dugu formu. A odgovor je podjednako težak. Sklon sam da ipak dam prednost kratkoj formi, iz prostog razloga što sam u životu pročitao mnogo više dobrih romana nego priča. Da se razumemo, većina romana može da se svede na siže za priču i obrnuto: većina priča može da se razvije u roman. Međutim, ne uvek. Postoje priče koje su stvorene samo i jedino da budu kratke priče, to im je sudbina i svrha i to su po pravilu  najbolje priče.
            Marko Stojanović nam je u Beskrvnima isporučio tu vrstu priča. Međutim, da sve bude još komplikovanije: te priče su opet deo jedne mnogo veće celine poznate pod nazivom Vekovnici. Znači, priče su same po sebi fragmentarne, ali su i fragmenti celine.
            U dosadašnjem stvaralaštvu Marka Stojanovića može se videti mnogo različitih uticaja. Tu su podjednako i evropski i američki strip. Tu je i noar i vestern. Ali, ako treba da navedem jednog čoveka: to je Alan Mur.  
Zašto?
Zbog koncepta. Alan Mur je iskazao svoj stav zašto ne treba ekranizovati stripove, pre svega njegove stripove. Film nudi priču koja se gleda u dahu, bez zaustavljanja, premotavanja i, recimo, ponovnog gledanja. Knjiga i strip ne moraju da poštuju ta pravila. Mogu da imaju širinu. Watchmen je pravi primer toga. A Marko nam je u Vekovnicima dao svoju domaću viziju Nadzirača. Ne samo što se Marko Kraljević može posmatrati kao srpski superheroj, nego zbog pomenutog koncepta.
            Priča koju smo pratili u dosadašnjih četiri albuma nije samo jedna priča. To je lavirint isprepletanih priča, različitih perioda i prostora. To je priča – kao i Sandman – iz mnoštva drugih priča. I priča u pričama.
            A Beskrvni su spin-off.     
            Aleksej Vasiljevič se po prvi put pojavljuje u četvrtom albumu Vekovnika. On je jedan od Dvanaestorice, vampir i okoreli zlikovac. Međutim, Beskrvni nas vode nekoliko vekova unapred. Mi ne znamo šta se u međuvremenu dogodilo. Znamo samo da Aleksej sada progoni i ubija one čiji je deo bio. Marko Stojanović nas je ovde veštim pripovedačkim postupkom zakačio na udicu i mi smo zagrizli jako i ne samo što jako jako pažljivo iščitavamo svaku pojedinačnu priču ovog stripa, kako bi se uverili da nam neki komadić mitologije nije promakao, nego ostajemo na toj udici sve dok ne izađe i neki naredni album koji će nam, nadamo se, ponovo ponuditi neki odgovor ili barem delić odgovora o raskolu između Dvanaestorice, sukobima i o tome šta se u praznom periodu od nekoliko vekova dešavalo.
            Album se sastoji iz osam priča koje su mahom smeštene u sadašnjost, a protagonisti su, em, vampiri.
            Rad sa različitim crtačima oživljava reči na različite načine. A u ovom slučaju, svaku priču je radio drugi crtač. Svi majstori svog zanata.
            Najpre je tu priča Ona spava (sa očima izvan svakog zla). Otvaranje neodoljivo podseća na početak Milerovog Sin City-ja (crtač je Vlada Aleksić): Junak je budan, a devojka spava. On puši i posmatra je usnulu. Ambijent je noar: venecijaneri, crno-belo, mnoštvo senki. A ona spava. Večnim snom. Zatim se priča premotava i vraća nas u svet podzemnih klubova, krvopija i zavera. Sve što se završi sa mrtvom dragom, duguje nam puno objašnjenja.
            Atmosfera iz Ona spava nastavlja se i u priči Mrak, samo što se ovde uz Milerov crtež može primetiti i uticaj Lia Bermeja: krzave i krivudave linije kao iz duboreza (crtač je Enis Čišić).
            Tri metka za dve krvopije i ribicu već svojim naslovom govori šta da očekujemo. Dobili smo spoj Tarantina i alanfordovskog crteža (Mimi Slipčević). Dovoljno je reći da sam kao naslov ovog teksta uzeo repliku iz ove priče. Dobre namere nisu uvek propraćene dobrim delima. Ponekad stradaju oni koje želimo da zaštitimo.
            Some Like It Not nas iz stripovske stilizacije noara vraća u noar film: mantili, šeširi i obavezna kiša. Crtež Milana Jovanovića priziva Bendisov masterpis Torso.
            Lovac u žitu nas uvodi u bajku. Da li ste se zapitali ko je taj lovac koji se pojavljuje u gotovo svakoj bajci? Nikad imenovan i uvek presudan za ishod priče? I da li se samo pojavljuje u bajkama. sezona lova je otvorena. A lovci na talente bi u Borisu Bakliži lako mogi da ugledaju novog Bena Templsmita.
            Stayin Alive nam otvara još jedno „šta bi bilo...“ pitanje. Kad ustane kuka i motika... Ili, vile i sekirče, a tu je i američki pilot, jedan vampir i dvojica dokonih zemljoradnika. I neizbežni dijalekat. Dejan Sedlan u ovu priču unosi jednu pomalo retro crtačku notu.
            Marko i Siniša Banović nas potom vode na ukleti američki autopot. U pitanju je priča Helluva Ride u kojoj ćemo sresti poznatog prokletnika sa glavom u plamenu.
            Dok će nas Beskrajna priča na svega nekoliko stranica prošetati kroz vekove... i ostati otvorena. Kao i svi beskrajni vicevi koji se mogu pričati i pričati. Ukrug i ukrug. Samo što ovo nije smešna priča.
Treba pridodati i da svaka od ovih pojedinačnih priča ima zasebnu naslovnicu. Njih su radili: Mijat Mijatovic, Alem Ćurin, Aleksandar Sotirovski, Zoran Tucić, Maksim Šimić, Uroš Begović, Vladimir Brajović i Leonid Pilipović. Dok je glavnu naslovnicu Beskrvnih radio Dalibor Talajić, Marvelov crtač na Punisheru, Hulku, X-menima...
            No, da se vratimo na početak. O priči i pričanju. Zbirke priča (bilo u prozi ili u stripu) su uvek cenjenije ako imaju koncept, tojest ako ih ne sačinjava tek gomila nabacanih tekstova bez ikakvog reda i međusobne veze. Ponekad je dovoljan jedinstveni lik koji će se provlačiti kroz sve priče. Ponekad je dovoljna atmosfera. Ili motiv. Beskrvni imaju sve nabrojano. Međutim, zamka koju takve zbirke nose je repeticija. A ona se može izbeći samo veštim pripovedanjem. I to ne samo veštim (ponekad ni to nije dovoljno), već raznolikim.
            Marko Stojanović ovde demonstrira svoje spisateljsko umeće širokog spektra. I što je jako važno: ume da se skloni i prepusti slikama da govore. Strip je, kao i film, vizuelni medij i svaka suvišna reč je u pravo to – suvišna. Tako da nemojte očekivati beskrajne dijaloge ili opterećivajuće narative – nećete ih dobiti.
Očekujte masnu punokrvnu priču, pa makar se ona zvala i Beskrvni.

            

Friday, November 04, 2011

Pressing br. 63

Ima me u novom Pressingu. Nabavite i uživajte. Svi tekstovi su odlični. Ako vas mrzi da tražite Pressing, može i onlajn.
Knjige
Intervju: Branislav Janković,
autor romana "0 vukovima i senkama"
O NAMA SRBIMA U SJAJU I BEDI
Razgovarao: Dejan Stojiljković


Intervju
Kokan Mladenović
RAZVOJNI PUT JEDNOG BUNTOVNIKA
Razgovarao: Velibor Petković

Strip
Veseli četvrtak: Biblioteka Klasici
ANIMALZ: BUDUĆNOST PO BILALU
Piše: Zlatibor Stankovk

System Comics: Družina Dardaneli
BILO JEDNOM U JEDNOJ SRBIJI
Piše: Zlatibor Stanković

Apsolutnih 100(72): Walking Dead
ZOMBIELAND
Piše: Marko Stojanović

Stripovanje(28)
TRICK OR TREAT
Piše: Marko Stojanović

Film
Multimedijski superheroji (30) - Thor
MOĆNI RATNIK ASGARDA
Piše: Dejan Dabić

X-MEN: PRVA KLASA (X-MEN: FIRST CLASS)
Piše: Zoran Janković

BELI LAVOVI
Piše: Đorđe Bajić

NEPRIJATELJ
Piše: Zoran Janković

Vim Venders - retrospektiva povodom šezdeset petog rođendana
SLIKAR ŽUDNJE
Piše: Dejan Dabić

PIRATI SA KARIBA 4: NA ČUDNIM PLIMAMA
Piše: Đorđe Bajić

IGRA PRESTOLA
Piše: Dejan Stojiljković

SPARTAK: KRV I PESAK...
Piše: Vladan Stojiljković

Muzika
Manipulacija muzikom u reklamama
MUZIKA NAVODI NA KUPOVINU
Piše: Miloš Najdanović

Vek Džeza (9)
CHASIN' THE TRANE
Piše: Aleksandar Radovanović

Nišville jazz festival 2011
HEADLINERI

Tiarah
"Extinction ceremony"
Piše: Aleksandar Nikolić

Nežni Dalibor
"Normalan život"
Piše: Aleksandar Nikolić

Eddie Vedder
"Ukulele Songs"
Piše: Miloš Najdanović

Duran Duran
"All You Need Is Now"
Piše: Miloš Najdanović

200 NA SAT U PROPAST
Piše: Aleksandar Nikolić

Wednesday, November 02, 2011

Gradina 42-43


U novom dvobroju časopisa za književnost i kulturu Gradina (42-43) izašao je moj tekst posvećen stripu Beskrvni (u delu koji se tiče Vekovnika, gde su razni autori napisali reč-dve ili hiljadu-dve; ja sam se bavio spin-offom Vekovnika) Kupite, čitajte. I Gradinu i Vekovnike. Tekst se zove Ne volim da ližem krv sa poda.
VEKOVNICI
Marko Stojanović
Tajna istorija... 195
Pavle Zelić
Vek vekovnika... 200
Bojan M. Đukić
Čudo u Beču... 206
Zoran Stefanović
Vek sabijen, koštica života... 210
Milutin Pavićević
Vekovnici III i IV: "Prah" i "Pepeo"... 213
Uroš Smiljanić
Silazak u kal metafizike... 217
Dejan Stojiljković
Demonstracija moći... 220
Željko Obrenović
Ne volim da ližem krv sa poda... 223

Poštar uvek zvoni dvaput

Klikni na sliku da se uveća
Pominjao sam već da trenutno radim na nekoliko stripova sa različitim crtačima. Svi od reda su fenomenalni. Evo, sad imate priliku da bacite pogled na jednu tablu koju je radio moj drugar i imenjak Željko Vitorović. U pitanju je olovka u izradi, znači nije finalna verzija. Ali, svakako vidite da je u pitanju opasan crtač.


Na zadatku

Pišem tekst za novu Gradinu. Tema je jubilej leskovačkog stripa i sjajna publikacija koju je priredio Marko Stojanović.


Tuesday, November 01, 2011

Psiho u rukama

Zvoni poštar i ja očekujem dnevnu dozu stripova. Međutim, koverta nije popunjena na engleskom, već na jeziku koji mi je trenutno najdraži – na poljskom. Ako se pitate zašto, onda ne pratite ovaj blog redovno. Srpski psiho je objavljen u Poljskoj. A poštar me je iznenadio primerkom romana koji stiže još topao iz štamparije. Ne mogu da vam opišem kakav je to osećaj. Ali, sasvim sigurno se može meriti sa prvim izdanjem romana, možda ga čak i prevazilazi. Svima koji se bave pisanjem, želim da osete što ja sad osećam. A svima koji znaju poljski, želim prijatno čitanje jedne neprijatne knjge. Živeli!
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...