Tuesday, March 23, 2021

Koloseum -- Željko Obrenović -- prikaz -- Slavica Lukić

Vrlo uzbudljiva priča koja drži pažnju do samog kraja. Sve vreme čitanja stajala sam na stranu čas jednom, čas drugom "ubici mekog srca" pravdajući njihove postupke željom i porivom za sopstvenim opstanakom. Preplitanje kriminala, korupcije sa jedne strane i potrebe za istinom i pravdom sa druge strane prosto nameće pitanje da li svaki cilj opravdava sredstvo? Da li je opravdano "gaziti po mrtvima" da bi postigli nešto što je nama više ili manje bitno u datom momentu? Sjajan prikaz ljudske spremnosti da zarad nekog boljeg sutra radi stvari koje se često kose sa zdravom logikom.

Koloseum je uvek bio simbol gladijatorskih borbi kriminalca koji su hteli da pobegnu od smrtne kazne, ili slobodnih ljudi koji su hteli na taj način da zarade i da se izvuku iz siromaštva. Svako je imao svoj poriv, kao što i Željkovi junaci imaju svoj. Ali evidentno je da, koji god motiv bio da uđemo u svoj lični koloseum, gotovo nikada ne izađemo kao pobednici, iako u tom trenutku možda jesmo. Satisfakcija se nikakva ne dobija, jer kada bolje sagledamo stvar, ništa bolji ne budemo od onih koji nas u tu krvavu priču uvuku.

Svaka čast Željku Obrenoviću na još jednom dobrom romanu i veoma se radujem sledećem... Možda nam otkriješ pitanje šta se desilo sa Kajicom do kraja i da li je Andrej shvatio šta mu je on govorio unutra koloseuma dok ga je "mazio" svojim čeličnim pesnicama? 

( Probudio si "Taru" u meni)

No comments:

Post a Comment

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...